Sirova nafta, fosilno gorivo koje se prirodno pojavljuje od velike količine ugljikovodika, izvor je mnogih proizvoda koje svakodnevno koristimo. Među tim proizvodima su lož ulje i dizel. Iako oba potječu iz istog izvora, njihova svojstva, primjene i utjecaji se znatno razlikuju.
Lož ulje se dobiva iz ostatka koji ostaje nakon što su lakše frakcije sirove nafte destilirane tijekom procesa rafiniranja. Što ga čini manje rafiniranim proizvodom u usporedbi s drugim gorivima. Dok s druge strane, dizel zauzima srednje mjesto u hijerarhiji destilacije.
Kada je riječ o fizičkim karakteristikama, lož ulje je općenito gušće i viskoznije od dizela. Ova visoka viskoznost znači kako ne teče tako lako, posebno na nižim temperaturama, i ponekad zahtijeva prethodno zagrijavanje prije upotrebe. Dizel, sa svojom nižom viskoznošću, savršen je za izgaranje u dizelskim motorima. Također se može pohvaliti višim cetanskim brojem, što ukazuje na njegovu superiornu kvalitetu paljenja.
Primarna upotreba lož ulja je u industrijskim postavkama. Ono napaja velike komercijalne kotlove, industrijske peći, te čak i neke elektrane. Zbog svoje gušće konzistencije, određeni motori, posebno oni opremljeni za zagrijavanje ulja kako bi se smanjila njegova viskoznost, također koriste lož ulje za pogon.
Dizel, nasuprot tome, je svakodnevno prisutan u našem životu. On napaja dizelske motore koji se nalaze u mnogim vozilima, od automobila i kamiona do autobusa i vlakova. Vrijedi napomenuti kako je dizel čest izbor i za generatore električne energije.
Ekološki aspekti također razlikuju ova dva goriva. Lož ulje, budući kako je teže i često ima veći sadržaj sumpora, obično oslobađa više onečišćivača kada se sagorijeva. Ova ekološka zabrinutost potaknula je mnoge zemlje da reguliraju ili ograniče njegovu upotrebu, posebno u regijama s problemima kvalitete zraka.
Dizel, posebno u svojim modernim formulacijama s vrlo niskim sadržajem sumpora, je čišći. Napredak u rafiniranju smanjio je njegov sadržaj sumpora i druge nečistoće, čineći ga ekološki prihvatljivijim opcijom od starijih vrsta dizela, benzina i većine lož ulja.
Kada promatramo tržište goriva s ekonomske točke gledišta, vidljive su značajne razlike u cijenama između lož ulja i dizela. S ekonomske perspektive, lož ulje obično ima nižu cijenu od dizela. To je zato što je nusproizvod procesa rafiniranja i općenito ima manju potražnju. Dizel, s obzirom na njegovu široku upotrebu u prijevozu i dodatno rafiniranje koje prolazi kako bi zadovoljio ekološke standarde, često ima višu cijenu.
Kada se razmatra skladištenje, lož ulje ima prednost nad dizelom jer se može čuvati duže razdoblje bez značajnog smanjenja kvalitete. Međutim, njegova visoka viskoznost može otežati rukovanje, posebno u hladnijim okruženjima. Dizel, iako svestran, može se degradirati ukoliko se čuva predugo, posebno ako je izložen nečistoćama ili vlazi. Za one koji dugo skladište dizel, aditivi ili biocidi mogu biti potrebni za očuvanje njegove kvalitete.
U sažetku, iako lož ulje i dizel potječu iz sirove nafte, oni služe različitim svrhama, te imaju različita svojstva i različito utječu na okoliš. Kako svijet nastavlja razvijati svoje energetske potrebe i ekološke politike, razumijevanje razlika između ovih goriva ostaje ključno za industrijske dionike i javnost.